понедељак, 18. март 2013.

Crkva, popovi i ostale "lagarije"


“Crkva predstavlja zajednicu hrišćana, sledbenika Isusa Hrista.“

Koja je vaša prva asocijacija na Crkvu? Da li su to sveštenici koji šire Reč Hristovu, ti smireni, na neki način uzvišeni mudraci. Ili možda korumpirane bradonje, totalno suprotni od onoga što predstavljaju?

Katolička, ili pravoslavna, svejedno koji prefiks ide ispred, meni se ne dopada slika koju vidim! A moja asocijacija kada čujem reč “Crkva” je:

“Institucionalizovana skup dogmi u vidu popmpeznijih zgrada koju vodi birokratizovana i strogo hijerarhizovana zajednica korumpiranih i devijantnih likova!”

Da, znam, možda sada mislite da sam “ateista”, antihrist, ali nisam, verujem u Boga, a ne u crkvu i popove, ne verujem da ću otići u pakao ako ne slavim slavu, ili ne ostavim deset dinara na ikoni u crkvi itd. Toliko je praksi koje morate da odradite da biste “osigurali mesto kod svetog Petra”, ali problem je što to ljudi ili rade iz straha od “Božije odmazde” ukoliko ne urade određeni obred, ili zato što to rade ostali, prosto mehanički.
Da li je to onda ona prava vera u Boga i u Njegove reči, ili jednostavno repetitivno ponašanje gomile? Da li su nam stvarno potrebni “darovi“ i posrednici kako bi nas Bog saslušao?

Samim tim što je hrišćanstvo napravilo mnoge kompromise i dozvolilo mnogim paganskim običajima da se inkorporiraju u razne verske običaje danas imamo razne „skoro zle svece“ koji će nas spaliti gromom ukoliko radimo, udaviti ukoliko se kupamo ili šijemo. Imamo svece raznih „fontova“, poput crvenih, masnih, podvučenih... Ali u našem poimanju „hrišćanstva i vere“ posebno mesto zauzimaju slave, nastale „u dogovoru“ sa starim paganskim bogovima, kao zaštitnici porodice. Da li će nas svetac zaštitnik više voleti ukoliko toga dana samo odnesemo kolač u crkvu, ili ukoliko „puknemo“ par stotina evra i pozovemo „kusato i repato“, a tog sveca i ne pomenemo?

Popovi, vladike i ostali „ljudi u crnom“ su tek posebna priča! Oni su i razlog zašto ljudi gube veru u Boga! To bi trebalo da budu ljudi koji su bezmalo askete, koji propovedaju život uzdržan od ovozemaljskih uživanja, da nama budu primer! Mislim da se ovi naši popovi trkaju sa katoličkim popovima koji će uraditi devijantniju stvar! Jedni se otcepljuju, drugi odlučuju o tome ko će da živi, a ko ne, treći vole male dečake, četvrti toliko kradu da ni sami nisu svesni koliko su se nakrali, peti su u tripu da su i svetovni i duhovni vladari ove zemlje, i „trpaju“ se tamo gde im nije mesto.... Ali poseban primer su ovi lokalni popovi, oni, naime, imaju posebnu tarifu za sve, od osvećenja vodice, do parastosa, i umeju da budu veoma uvređeni ukoliko im se ne „plati“ određena suma.

 Pitanje: od kad se vera naplaćuje i odakle njima pravo da naplaćuju istu?

Нема коментара:

Постави коментар